Arktički požari pogoršavaju klimatske promjene
Arktički požari pogoršavaju klimatske promjene
Anonim

Plamovi oslobađaju toliko ugljika da bi mogli stvoriti povratnu petlju

Ogromni požari koji gore na Arktiku ispuštaju toliko ugljičnog dioksida u atmosferu upravo sada da će buduće uslove učiniti još toplijim i sušnijim. To će dovesti do još gorih arktičkih požara, koji će ispustiti još više ugljika u atmosferu, što će dovesti do… pa, shvatili ste.

"Veličina je bez presedana u 16-godišnjem satelitskom rekordu," rekao je Thomas Smith, istraživač na London School of Economics, za USA Today. “Čini se da su požari sjevernije nego inače, a čini se da su neki zapalili tresetno tlo.”

Topliji i sušniji uslovi dehidriraju ogromna polja treseta širom regiona. Oni ne samo da predstavljaju hiljade godina pohranjenog ugljika, već kada se jednom zapale, mogu nastaviti gorjeti pod zemljom, čak i tokom arktičkih zima, godinama, a možda čak i decenijama.

Prema Uniji zabrinutih naučnika, ugljični dioksid nije jedina stvar o kojoj moramo brinuti. Čestice koje se ispuštaju u atmosferu u dimu iz požara mogu zarobiti toplinu, povećavajući efekte zagrijavanja klime. Kada se te čestice talože na snijeg i led, one smanjuju njihovu refleksivnost, čineći da se tope brže, doprinoseći još većem zagrijavanju.

Te iste čestice su štetne za ljudsko zdravlje. Požari u Sibiru su ove godine već izgorjeli preko 46.300 kvadratnih milja, a trenutno gori još 11.500 kvadratnih milja. Uslovi u regionu su očigledno toliko loši da je oko 900.000 stanovnika potpisalo peticiju kojom se poziva ruska vlada da proglasi vanredno stanje i pokuša da ugasi požare. Takvi uslovi su čak privukli pažnju predsjednika Trumpa, koji je navodno došao do Vladimira Putina kako bi ponudio američku pomoć u gašenju požara.

Služba Evropske unije za praćenje atmosfere izračunala je da su požari iznad arktičkog kruga izbacili 50 megatona ugljičnog dioksida u atmosferu samo u junu (mjesec dana prije nego što je nekada bio početak tipične sezone požara). Ta brojka je jednaka ukupnim emisijama u Švedskoj za cijelu godinu, i više je od onoga što su ispustili junski požari na Arktiku između 2010. i 2018. zajedno. U julu, požari su izbacili 79 megatona ugljen-dioksida; duplo više od prethodnog rekorda za jedan mjesec, koji je postavljen još 2004. godine.

„Neuobičajeno je vidjeti požare ovakvih razmjera i trajanja na tako visokim geografskim širinama u junu“, piše stručnjak za šumske požare iz EU, Mark Parrington. “Ali temperature na Arktiku rastu mnogo bržom brzinom od globalnog prosjeka, a topliji uvjeti podstiču požare da rastu i opstaju nakon što se zapale.”

Ovogodišnji megapožari na Arktiku premašuju predviđanja. Studija provedena 2012. godine upozorila je da bi do 3.220 kvadratnih milja moglo izgorjeti na Aljasci svake godine do 2099. Od 31. jula već je izgorjelo 3.690 kvadratnih milja, a tek smo na pola sezone požara u državi.

Naučnici procjenjuju da Arktik sadrži 50 posto ugljika u tlu planete, koji ovi požari sada ispuštaju u atmosferu. Strah klimatskih naučnika je da bi, ako se oslobodi dovoljno ugljika, to moglo stvoriti prijelomnu tačku u kojoj prelazimo sa sporog porasta globalnih temperatura na brzo, što dovodi do katastrofalnih rezultata.

Da li ove vatre najavljuju taj trenutak? U naučnoj zajednici postoje neslaganja. Jedan istraživač je bio spreman da upotrebi tu frazu u intervjuu za Gizmodo. Ali Thomas Smith je upozorio da se to ne čini. "Prelomna tačka bi sugerirala da je situacija nepovratna, što nije slučaj", rekao je on za web stranicu. Smith sugerira da bi termin "ciklus pozitivne povratne informacije" mogao biti prikladniji.

Bez obzira na terminologiju, čini se da se svi mogu složiti oko jedne stvari: ovi požari će se samo pogoršavati.

Preporučuje se: