Šta smo naučili o morskim psima tigrica na Havajima

2023 Autor: Graham Miers | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-08-24 21:38

Radim na tigar ajkuli. Fotografija: Carl Meyer

Već 19 godina naučnik Carl sa Univerziteta Hawaii

Meyer je hvatao ajkule gore-dolje na havajskom arhipelagu, lanac dug 1500 milja

koji se proteže od Velikog ostrva severozapadno do atola Kure. Ulovio je peščani sprud

ajkule, tigraste ajkule i ajkule Galapagosa i označio ih praćenjem

uređaja u čistom plićaku udaljenih atola, u tamnoplavim dubinama uokolo

kavez za ribogojilište kod Velikog ostrva, preko duginih grebena gde opremači vode sever

Obalni turisti rone s morskim psima, au tirkiznim vodama samo od obale

broj državnih plaža s bijelim pijeskom.

Godine 1993. stigao je na Univerzitet Hawaii Green, u

barem što se velikih tropskih ajkula tiče. 1991. tigrasta ajkula je imala

napao i ubio 41-godišnju ženu, a država je odgovorila – kao i više puta

prije - uništavanjem predatora. Meyer je počeo označavati i pratiti životinje

sa svojom mentoricom Kim Holland. Ono što su otkrili dovelo je do toga havajsku vladu

promijeniti njihov odgovor na fatalne napade ajkula. Pustićemo ga da ispriča tu priču

u nastavku, kao i nekoliko drugih priča vezanih za njegove studije koje su se promijenile

naše razumijevanje o tome kako ljudi i ajkule međusobno djeluju u aloha stanju.

Kada ste vidjeli svoje

prva ajkula?

Kao klinac sam vidio ajkule dok sam pecao, iako male

nalazi se na obali Evrope. Nisam prvi put vidio tigrastu ajkulu sve do

1993. godine, kada sam došao na Havaje.

Kakav je bio kontekst

od toga?

Na Havajima je tokom vremena uvijek bio mali broj

napade ajkula, ali kasnih 1950-ih dogodio se fatalni napad na jednog momka

po imenu Billy Weaver.

Kao rezultat toga, lokalna vlast je odlučila da potakne odstrel morskih pasa

program. Taj program je bio zasnovan na konceptu koji su bile tigraste ajkule

visoko stambeni. U stvari, koristili su riječ teritorijalno, što ima

dodatno značenje za biologa, što podrazumijeva aktivnu odbranu prostora. The

neprovjerena pretpostavka je bila da se ove ajkule druže u jednom području, a vi biste mogli

imati program koji će ukloniti problematične životinje i učiniti vodu sigurnom.

Imali su brojne programe kontrole ajkula 60-ih i 70-ih godina i ubijali su

hiljade ajkula, uključujući 554 tigraste ajkule od 1959. do 1976.

To je bio standardni MO za državu Havaji tih dana, izgrađen na

uvjerenje da mogu učiniti vodu sigurnijom. Na kraju, programi su bili

zaustavljen na više od 10 godina. Zatim, 1991. godine, dogodio se fatalni napad ajkule na ostrvu

od Mauija. Neobično u tom slučaju, kada se pojavila hitna, ajkula

još uvijek bio na licu mjesta. Bila je to velika tigrasta ajkula. Ovaj konkretni događaj je potaknuo

obnovljeni pozivi na odstrel ajkula. 1993. godine tek sam počeo kao diplomac

student sa Kim Holland, zajedno sa Chrisom Loweom i Brad Wetherbeejem, koji su

sada profesori na kopnu. Rekli smo: „Pa, sačekaj malo. Niko nikad

testirali pretpostavku da su tigraste ajkule teritorijalne ili izrazito naseljene, i cijeli ovaj koncept odstrela izgrađen je na tom kamenu temeljcu.”

Holandija je uspela da dobije neka sredstva za početno praćenje

studija. Planirali smo da izađemo, uhvatimo neke tigraste ajkule, stavimo akustične pingere, a zatim ih prati u čamcu sa prijemnikom i hidrofonom. Hteli smo

shvatite njihova kratkoročna kretanja tokom nekoliko dana da vidite da li

bilo je neke suštine u ovoj ideji da su oni samo živjeli u jednom području. Jesmo

nekoliko godina istraživanja, ali to je bilo evidentno s prvom praćenom ajkulom

da se nisu ponašali onako kako su ljudi vjerovali. Našli smo to

u periodu od 24 do 48 sati plivali bi sa desne obale Honolulua

preko otvorenog okeanskog kanala do sledećeg Havajskog ostrva dole, što je

Molokai. Napravili smo 10 aktivnih pjesama iz Honolulua, i sve u osnovi

pokazao isto ponašanje. Upravo tu smo pokazali da su tigraste ajkule mnogo

mobilniji nego što su ljudi očekivali. To je bila naša grupa na rampi

u istraživanje tigrastih ajkula. Kao rezultat tog prvog zanimljivog empirijskog

otkrivši, država je zapravo zatvorila svoj program kontrole. Konačno su imali

neke empirijske podatke koje bi mogli koristiti da kažu: „Vidi, nema dokaza da

ovo će uspjeti jer su ove životinje vrlo pokretne. Dakle, ako neko dobije

napadnuti i mi idemo van i pecamo, šanse su da će ajkula potrajati

nestao dok stignemo tamo.” Ta prva studija imala je neposrednu politiku

implikacije u državi Havaji.

Pored podataka o praćenju, moje kolege sa studija

Brad Wetherbee

a Chris Lowe je upravo uradio dubinsku analizu

20-ak godina prethodnih programa kontrole ajkula. Oni su objavili

rezultati u Pacific Science.

Oni su u suštini pokazali da su ljudi i dalje bili napadnuti dok su ove ajkule

kontrolni programi su bili u toku. Primjer

koju uvijek koristim u prezentacijama je Barber's Point na jugozapadnom uglu

od Oahua. U jednom od kontrolnih programa, vjerujem tokom kasnih 1960-ih, oni

ubio 33 tigraste ajkule u blizini Barber's Pointa tokom a

godinu ili tako nešto, ali je neko ipak ugrizao

u Barber’s Pointu u novembru toga

godine. Tako jasno, postojale su dvije široke linije dokaza da je ova ajkula

kontrolne stvari su bile bezvrijedne. Jedan od njih su bili kritični podaci praćenja koji pokazuju da su ovi

ajkule su bile mnogo pokretljivije nego što su ljudi vjerovali. Drugi je bio taj narod

još uvijek bivaju ujedeni na mjestima sa kojih su mnoge tigraste ajkule već bile

uklonjeno kontrolnim ribolovom. Dakle, jednostavno nema dokaza da je odstrel ajkula

čini vodu bezbednijom. Jednostavno nije dokazano efikasan.

To se zapravo vezuje

na dvije stvari koje su se dogodile s napadima ajkula ove godine. Prvi je

da je, nakon pet smrti u dvije godine, Zapadna Australija pozvala da bude

sposobni da love velike belce pre nego što napadnu ljude. Oni zadržavaju pravo na

loviti ajkulu nakon što je pokazala spremnost da se približi popularnoj plaži ako misle da je prijetnja. Da li ti

mislim da postoji nešto drugačije kod velikih bijelih ajkula u Australiji

da li bi lov bio dobra odluka? Ili je slično onome što su Havaji radili prije nekoliko godina?

Mislim da je potpuno slično. Bijele ajkule su visoko

mobilni. Ako pogledate šta kažu istraživači bijelih ajkula, jeste

čut ću vrlo slične stvari kao što sam ti upravo rekao. To je razumljivo

ako se stavite na mjesto jednog od ovih lokalnih političara tamo.

Mislim, bićete pod ogromnim pritiskom da nešto uradite. to je

samo ljudska priroda. Ovi momci su preživjeli nekoliko smrtonosnih napada ajkula, ali svaki put kada se to dogodi, kamp koji vjeruje da možete napraviti stvari

sigurnije kroz odstrel će se gomilati na pritisak. Politički pritisak

samo gradi i gradi i gradi. U nekom trenutku to postaje samo politički

svrsishodno je napraviti pećinu i smisliti ove programe za odstrel, jer, barem od

politički stav, preduzimate neku vrstu akcije.

Potrebno je mnogo više političke hrabrosti da se povučete i kažete:

„Vidi, ovo je prirodan rizik odlaska u okean. Javlja se u vrlo, vrlo

niska stopa. Svi biološki dokazi sugeriraju da ako odemo tamo, mi ćemo

uhvatit će ajkule, ali to ne možemo povezati sa sigurnijim vodama.” Potrebno je

ogromna politička hrabrost da to uradite kada imate ljudi koji su fatalni

ajkule ugrizle u većem broju nego što je to viđeno godinama, ili možda

ikada. Tako da možete razumjeti zašto se to dešava. Međutim, dvije važne riječi

su dokazane efikasnosti. Ne mislim da je to ni jedna razumna osoba, čak

biolozi ajkula, imali bi problem sa odstrelom ajkula da je to vidljivo

efektivno - da je zaista napravilo značajnu razliku u broju ajkula

ugrize. To se nikada nije pokazalo kod ovakvih programa s velikim, visoko

mobilne ajkule. To je zaista suština stvari.

Drugo mjesto je bilo ostrvo Reunion,

gdje su Francuzi odlučili loviti 20 ajkula nakon nekih napada koji su bili

vjerovatno napravile ajkule bikove.

Opet, to je veoma, veoma teško, možda i nemoguće

spojite tačke na način koji bi bio zadovoljavajući, barem na naučnom planu

perspektiva. Ono što obično imate je tipično mali broj napada ajkula, i tokom vremena možete vidjeti neke skokove u broju ugriza. to ne znači

postoji bilo kakva fundamentalna promjena u morskim ekosistemima. Ne znači, za

na primjer, da se gomila ajkula doselila u vaše područje. Možda nije ništa

više od prirodne varijabilnosti, koja se javlja u morskim ili kopnenim sistemima.

Priroda je inherentno bučan sistem. Dio buke je varijacija u stvarima, uključujući broj ljudi koje ajkule ugrizu. Rečeno je, ako jesi

lokalni političar i odjednom ste suočeni sa naletom ujeda ajkule, posebno ako su neki od njih fatalni i ako se na njih jako oslanjate

turizma, onda se nađete u teškoj poziciji. S jedne strane, možete

neka vam biolozi kažu da se ovde možda ništa ne dešava i ništa od toga

možete učiniti. S druge strane, vi ste izabrani funkcioner i vaš posao je da

radi nešto. Mislim da politička potreba da se preduzme neka vrsta pozitivnih akcija pokreće

ovi pokušaji ubijanja. Ali ja mislim da bez obzira na to bez obzira na to da li ste odbili, te šiljke

će otići.

Također ste označili

ajkule oko ribnjaka. Možete li mi reći šta ste otkrili?

Prvo smo se zainteresovali za mogući uticaj okeana

uzgajališta o ponašanju morskih pasa kada smo počeli primati anegdotske izvještaje o tome

riblji kavezi koji privlače ajkule. Postojale su dvije glavne operacije akvakulture

Havaji u vrijeme kada smo radili ovaj posao. Jedan od njih bio je na južnoj obali

Oahu. Drugi je bio kod obale Kona Velikog ostrva. Čuli smo se

ljudi da ako izađete u ove kaveze vidite puno ajkula, koje

je neobično na glavnim Havajskim ostrvima. Iako ima dosta ajkula

oko Oahua i Havaja, rijetko ih vidite na tipičnim dubinama za ronjenje. Prva stvar koju smo uradili je da smo izašli i zaronili kod kuće

ribogojilište kod južne obale Oahua.

Naravno, ispod kaveza je bilo tona morskih pasa. To je prilično nevjerovatno mjesto. Ima ovih

džinovski futuristički riblji kavezi usidreni u 150 stopa vode kao nešto iz čega

Bliski susreti ili Rat svjetova i kada dobijete

ispod njih, odjednom se suočite sa svim tim morskim psima.

Otišli smo na obje lokacije ribljih kaveza i pecali i označili sprud i tigra

ajkule. Zatim smo instrumentirali lokacije kaveza.

Otkrili smo da ajkule provode više vremena u ovim kavezima nego

učinili su na drugim lokacijama grebena oko obale. To se posebno odnosi na

ajkule peščane sprudove jer pokazuju određeni stepen rezidentnosti i manje su

mobilni od tigrastih ajkula. Morske pse često bi bile oko kaveza

danju, a noću u opštoj blizini kaveza. Pokazivali su diel

migracije koje prilično često viđamo kod riba i drugih životinja, - koje će koristiti

jednu lokaciju danju, a zatim idite na drugu lokaciju noću. Obično ne radimo

vidite to ponašanje kod tigrastih ajkula. Tu i tada smo to mogli vidjeti

neki razlog zbog kojeg se ajkule rado povezuju s ovim kavezima. Možda i jeste

nema veze sa samim uzgojem ribe. Očigledno jesu

ne jesti ribu u kavezima ili peletiranu hranu. Možda je samo ovo

velika trodimenzionalna struktura koja se nalazi na vrlo, vrlo ravnom terenu je

privlačan morskim psima i ribama na način sličan velikom brodolomu ili olupini

vještački greben. Koji je stvarni mehanizam koji to pokreće? ne znamo.

Zašto neke stvari vole doći i družiti se uz ove trodimenzionalne

strukture? Moguće je da te trodimenzionalne strukture grade svoje

mali ekosistem i dobro je mjesto za pronalaženje hrane. Ili, može biti samo a

mjesto susreta. Mjesto koje je očigledno u koje se možete vraćati svaki dan i

tamo pronađite svoje bližnje.

Carl Meyer i ekipa rade na ajkuli Galapagos. Fotografija: Carl Meyer

Ima li drugih

obalni razvoj koji ste vidjeli i koji je promijenio migraciju ili

skupljanje uzoraka sa morskim psima?

Nema dokaza da postoje drugi trenutni razvoji na obali

ponašali su se na isti način kao i ovi riblji kavezi. Obrasci detekcije iz naših

prijemnici za slušanje, raspoređeni u širokom spektru staništa okolo

Havajska ostrva, od najplićeg okruženja grebena do bova u veoma dubokim

vode 20 milja od obale, pokazuju da, iako postoje i druga područja koja ajkule favoriziraju, provode manje vremena na ovim drugim lokacijama nego oko kaveza za uzgoj ribe.

Tigrova ajkula lovi albatrosa. Fotografija: Joe Spring/USFWS

Takođe ste izašli kod a

veoma udaljena lokacija, plićaci francuske fregate na sjeverozapadnim Havajskim otocima, i označene tigraste ajkule. Tamo ste vidjeli iste osobe kako se vraćaju da se hrane

na gnijezdećim morskim pticama u junu i julu svake godine. Kako to rade?

U slučaju da tigraste ajkule jedu mlade albatrosa, svaka ajkula mora prvo otkriti ovaj fenomen.

Da bi to uradili, tokom nekoliko sedmica moraju plivati pored plaža za gniježđenje

svakog ljeta kada se opere. Ovo

vjerovatno u početku nastaje čisto slučajno. Čini se da čak i morski psi s dobro definiranim obrascima ponašanja

provode dio svog vremena istražujući nova područja. Ne znamo tačno šta tjera ajkule da istražuju nova staništa, ali ovo

istraživačko ponašanje mora dovesti do toga da se neki morski psi spotaknu o peru

morske ptice po prvi put. Kada to urade, to je dobra hrana. Te ptice

potpuno su naivni. Ostvaruju svoj prvi let. Neki od njih jesu

spuštaju se u vodu, samo desetine metara od njihove gnijezdeće plaže. To

je lako odabrati veliku tigrastu ajkulu i za njih postoji mnogo poticaja

vratite se ponovo i uradite istu stvar.

Ono što je zaista fascinantno je da neke od ovih ajkula, na osnovu obrazaca detekcije koje imamo, dolazimo samo do francuske fregate

Plići tokom nekoliko sedmica kada se pojave mladice, a zatim odlaze. Tokom

tih nekoliko sedmica, skoro sve što te ajkule rade je da posjećuju mjesta gdje

ptice se peru, a to su samo mala pješčana ostrva prošarana oko ovoga

atol prečnika 30 milja. Ne samo

da li tigraste ajkule očigledno imaju neku vrstu kognitivne mape koja im govori gde

resursi hrane su dostupni, ali moraju imati i neku vrstu unutrašnjeg

sat možda zasnovan na znakovima okoline koji ih navode da kažu: „U redu, jeste

jer će za tri dana na raspolaganju biti mlade morske ptice.” Ne radimo

znaju tačno kako to rade, ali u širem smislu sumnjamo da jesu

ove mogućnosti: interni sat, mapa resursa i sposobnost da

navigirati. Oni su u stanju da spoje ove stvari i kreću se prilično direktno

da dođete na ova zanimljiva mjesta u pravo vrijeme.

Da dodamo još jedan zaokret, znamo da postoje i drugi

tigraste ajkule prisutne na FFS-u tokom sezone perenja koje ne pokazuju nikakve dokaze o tome

ciljanje albatrosa. Neke od ovih tigrastih ajkula su tu tijekom cijele godine i obilato lutaju po cijelom atolu, ali im nedostaju karakteristike

obrasci detekcije koje pokazuju ajkule koje jedu ptice.

Tako da imate isto

vrste morskih pasa na istom području, a mogu imati potpuno različite

dijeta?

Da. Možda neke tigraste ajkule jedu ptice, ali one

možda nisu otkrili ovu sezonsku novonastalu bonancu. Ili, imaju neke

druga strategija traženja hrane koja im dobro funkcionira tako da ne moraju vješati

van i jesti mladog albatrosa. A ako razmislite o tome, možete vidjeti kako

to bi moglo nastati. Zamislite dvije tigraste ajkule u istom leglu. Čim budu

koje je majka napustila, razilaze se i tokom pet do 10 godina

moglo bi biti potrebno da narastu do veličine u kojoj mogu jesti morske ptice, vrlo jesu

različita iskustva u potrazi za hranom. I tako

konačno, nakon pet ili 10 godina, njihova odgovarajuća kognitivna mapa

resursi mogu izgledati veoma različito.

Imaš li nešto ti

mislite da nisam pitao? Znam da je ovo velika godina za napade na Havajima

najmanje osam, ali bez smrtnih slučajeva.

Hvala Bogu što nema smrtnih slučajeva, ali ovo je nedavno

Nagli porast broja ugriza svakako je izazvao dosta medija i javnosti

interes. Prva stvar koju pokušam da dobijem

ljudima je da ovi šiljci možda nisu ništa drugo nego prirodni

varijabilnost koja proizlazi iz slučajnosti. Ne mogu to dovoljno naglasiti. Iako ovo

godine došlo je do trostrukog porasta napada, u odnosu na 2011. kada smo imali

treće, to ne znači da je došlo do bilo kakvih fundamentalnih promjena u okeanu

ekologija ili ponašanje ajkula. Iako je trostruko povećanje u apsolutnom iznosu

terminima, govorimo o tri naspram devet. Iz statističke perspektive, naučno, jednostavno ne možemo mnogo da uradimo sa tim malim brojevima.

Još jedan problem koji je izazvao mnogo vrućine ovdje

Havaji i drugdje je ekoturizam za ronjenje u kavezu morskih pasa. Ove aktivnosti imaju

pokazalo se veoma kontroverznim. Odradili smo dosta posla na ovom ovdje

Oahu, uključujući meta analizu podataka iz dnevnika i dugoročno praćenje

kretanja ajkula uhvaćenih na mjestima za ronjenje u kavezima - poruka je za ponijeti

da nema apsolutno nikakvih naučnih dokaza da postoje

operacije kod Oahua predstavljaju prijetnju javnoj sigurnosti, koja je bila ljudska

velika briga.

Protest protiv dobavljača opreme za ronjenje na ajkule na Havajima. Fotografija: Carl Meyer

Sada je važno zapamtiti taj ekosistem ronjenja ajkula

Turističke operacije nisu sve stvorene jednake. Neki imaju ronioce u kavezima u dubokoj vodi, neki

imaju ronioce na otvorenom na koralnim grebenima. Neke operacije uključuju relativno male grebenske ajkule, druge velike

ajkule. Neke kompanije koriste stranice daleko od

ljudske populacije, drugi rade u područjima koja koriste drugi rekreativni ronioci, ili u blizini popularnih plaža za kupanje i surfanje. Sve ove stvari mogu uticati na

potencijalni rizik po javnu sigurnost ovih aktivnosti, ali koliko možemo reći, oni koji rade kod Oahua nisu prijetnja ljudima. Takođe, čini se da nisu značajne

narušavanje prirodnih obrazaca ponašanja ajkula.

Operacije ronjenja u kavezima na Oahuu oslanjaju se na pješčani sprud i

Galapagoske ajkule, skupljaju se u kompanijama

offshore ekoturističke lokacije, ali te ajkule nisu tu stalno. Svake noći napuštaju te lokacije i jesu

odsutan duži period tokom sezone parenja. Dakle, što god privući uzgoj ribe i ekoturizam morskih pasa

nije dovoljno jaka da poremeti prirodne migracije ajkula pri parenju.

Znam da smo pisali

o velikim belcima i ronjenju u kavezu kod Južne Afrike. Šta je sa tigrom

morski psi s Havaja?

Tigraste ajkule viđaju vrlo, vrlo rijetko. Mislim da su jedan ili dva

posto ajkula koje vide. Oni vide gotovo isključivo Galapagos i

ajkule na sprudovima. Nijedna od ovih vrsta nema značajnu evidenciju o tome

ujedanje ljudi. Ako pogledate historijske zapise o napadima ajkula, možda postoji jedan

ili dva napada koja se pripisuju morskim psima i možda jedan napad pripisan a

Galapagoska ajkula. Dakle, ovo nisu opasne vrste, ali je postojao period kada

Ekoturizam za ronjenje u kavezu bio je najtoplija tema o morskim psima na Havajima, i postao je veoma popularan

ružan. Bilo je velikih protesta u lukama u kojima se odvijaju ture. Jedan od

operateri su spalili tri njegova čamca u paljevinama jer ljudi

vjerovali da ove operacije povećavaju njihov rizik od ugriza

ajkule. Nismo našli dokaze za to.

Dakle, postoje stvari

koje treba naučiti iz označavanja ne samo u smislu napada, već iu smislu

ribolov, turizam i sve u svemu?

Da. Očigledno je prirodna ekologija ono čemu teži

najviše se dopadaju istraživačima jer se često o a

kretanja određene vrste prije nego što započnete studiju označavanja. Mi

iskoristite cool igračke da shvatite šta se događa i ispričate priču o tome

prirodni život ovih životinja. Istovremeno, razumijevanje prostornog

dinamika ovih životinja važna je za tumačenje načina na koji smo u interakciji

uz i možda ometanje okeanskih procesa. Ima li nešto o

prostornu dinamiku ovih životinja koja bi nam mogla pomoći da shvatimo zašto se to događa

dešavaju se napadi? Odgovor bi mogao biti ne, ali jedini način na koji ćemo znati je da li hoćemo

imaju te podatke o kretanju.

Imamo i mnoge vrste obalnog uređenja koji ometaju

na, ili mijenjati, morsko okruženje. Razumijevanje kretanja morskih pasa i

druge vrste nam mogu omogućiti da napravimo neke prognoze. Ne samo da možemo dobiti

određeno razumijevanje o tome kako postojeće ljudske aktivnosti mogu utjecati ili biti

pod utjecajem kretanja morskih životinja, mogli bismo i napraviti

neke prognoze o tome kako bi predloženi budući razvoj mogao uticati na

kretanja životinja i možda poremete ekologiju mora na načine koji jesu

nezgodno za ljude.

Ovo je peta depeša u nizu o morskim psima.

Dio 1: Preživljavanje napada velike bijele ajkule

Dio 2: George Burgess o nauci o napadima ajkula

Dio 3: George Burgess o perajima i očuvanju ajkula

Dio 4: Kako možete pratiti veliku bijelu ajkulu na svom telefonu