Ne radi se samo o novcu

2023 Autor: Graham Miers | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-08-24 21:38

U narednih 50 godina, odgovorne kompanije će biti prisiljene da prihvate trostruki krajnji rezultat, ili 3P, i uzmu u obzir ne samo profit, već i vrijednost svojih ljudi i vrijednost naše planete

Odgovorna kompanija duguje povrat ne samo akcionarima, već i nečemu što se naziva stejkholderima, subjektima koji su zavisni ili dužni od kompanije, ali i od čega kompanija zavisi. Pored akcionara, postoje četiri ključna aktera: zaposleni, kupci, zajednice i priroda.

Akcionari i dalje dobijaju prve i zadnje, ali njihov povratak zavisi od kooperativne produktivnosti drugih grupa.

Odgovorno poduzeće svojim zaposlenima duguje lagan, pažljiv menadžment; otvorenost o brojevima; podsticanje na saradnju, preko divizijskih linija kada je potrebno, i na kontinuirano poboljšanje procesa; sloboda organizovanja toka posla uz minimalna kašnjenja ili smetnje od strane viših službenika; i zvižduk bez kazne za protiv prekršaja.

Odgovorna kompanija svojim kupcima duguje sigurne, visokokvalitetne proizvode i usluge; ovo se odnosi i na osnovnu i na vrhunsku robu. Roba treba da bude dobro napravljena, izdržljiva i lako se popravlja. Sve što dođe do kraja svog korisnog vijeka potrebno je reciklirati ili prenamijeniti u nešto novo. Marketinške tvrdnje, posebno one o koristima za zdravlje i životnu sredinu, treba da se postavljaju odgovorno.

Zajednica uključuje dobavljače, koji su sada postali ključni za smanjenje društvenih i ekoloških uticaja proizvoda. Preduzećama, sa tako rasprostranjenim podugovaranjem, predstavlja izazov da znaju, a još manje razumiju, njihov lanac nabavke i njegov rad. Ali saznanje ko šta radi i gde omogućava kompaniji da radi sa svojim dobavljačima inteligentnije i produktivnije – i da poboljša uslove rada i brigu o životnoj sredini koji su u osnovi njenih proizvoda.

Zajednica uključuje, naravno, i lokalitet. Vaša kompanija treba da preuzme odgovornost za sve gde se vaši ljudi okupljaju radi posla, uključujući satelitske lokacije na kojima imate prodavnice, skladišta ili fabrike. Obaveza prema zajednici uključuje plaćanje poštenog dijela poreza i zdrave doze filantropije, u novcu i doprinosima u naturi za proizvode ili usluge. Mnoge kompanije sada dozvoljavaju svojim lokalnim jedinicama da učestvuju u lokalnim davanjima.

Zajednica takođe uključuje trgovačka udruženja, nevladine organizacije (NVO), organizacije za postavljanje standarda, neprofitne i druge organizacije građana koje mogu imati interes ili nešto da kažu o tome šta radi vaša kompanija. Grupe za zagovaranje kao što su Greenpeace i PETA mogu se suočiti s vama u vezi s vašim praksama, kao i pojedinačni građanski aktivisti putem društvenih medija kao što su Facebook i Twitter. Prijateljski ili ne, oni koji su u kontaktu s vama su dio vaše zajednice u njenom najširem smislu i zaslužuju vašu pažnju.

Priroda odlučuje o našoj sudbini, ali nema svoj glas, ili ga ne možemo čuti. Ne možemo sjediti s njom za stolom i pitati je šta joj je potrebno da završi svoj posao ili do čega joj je najviše stalo. Suočeni s tišinom prirode, moramo poštovati princip predostrožnosti, koji je sada ugrađen u zakon u Evropskoj uniji i drugim zemljama, da u nedostatku naučne sigurnosti, teret dokaza da je novi proizvod ili tehnologija bezbedni sada pada na posao. Princip predostrožnosti zahtijeva od nas da preokrenemo svoju naviku, preovladavajuću od industrijske revolucije, da djelujemo sada i kasnije se nosimo s posljedicama.

Evo ključnih pitanja sa kojima se odgovorna kompanija suočava u odnosu na svoje zainteresovane strane u narednih 50 godina.

Akcionari: Računovodstvo će postati složenije. Kao i uvijek, kompanije će učiniti sve što moraju da očuvaju finansijsko zdravlje, smanje čekove vlasnicima i isplate plate. Međutim, kompanije će sve više morati da mjere i pripisuju vrijednost našim društvenim i ekološkim uticajima ili se suočavaju sa okrutnim iznenađenjem iznenadnog rasta cijene ugljika ili pada dostupnosti svježe vode. Nature Conservancy radi sa Dow Chemicals-om kako bi dodijelila vrijednost onome što ekosistemi doprinose ekonomiji. Štaviše, Puma je 2011. godine naručila PriceWaterhouseCoopers da pomogne u razvoju izjave o "ekološkoj dobiti i gubitku" kako bi se objasnio puni uticaj brenda na ekosisteme. Konsultantska firma se nada da će stvoriti model dovoljno robustan da ga prihvate i druge kompanije.

Vlade također mijenjaju ono što računaju. Ujedinjene nacije su podržale principe „trostrukog rezultata“ili 3P (profit, ljudi, planeta) za vladino računovodstvo. Godine 2010. Robert Zoellick, predsjednik Svjetske banke, najavio je veliki projekat za rad sa zemljama u razvoju i zemljama u razvoju na kvantificiranju njihovog prirodnog kapitala, grubo procijenjenog na vrijednost od 44 biliona dolara širom svijeta.

Javna preduzeća koja marljivo i efikasno rade na poboljšanju svog društvenog i ekološkog učinka moraće da budu zaštićena novim zakonima koji zabranjuju napade manjinskih akcionara, koji u više jurisdikcija imaju pravo da tuže kompaniju zbog ulaganja u društveni i ekološki učinak na kratkom -ročni trošak vrijednosti dionica. Trenutno, ekološka i društvena poboljšanja mogu se lako odbaciti kada se kompanija, javna ili privatna, proda ili naslijedi. Nekoliko država, uključujući Kaliforniju, stvorilo je novu pravnu klasu nazvanu "benefit corporation" koja omogućava kompanijama da imaju društvenu ili ekološku misiju upisanu u njihovu povelju. Benefit-corporation status takođe daje kompaniji zakonsko pravo da slijedi visoke društvene i ekološke standarde koji mogu dugoročno koristiti kompaniji, ali smanjiti kratkoročnu zaradu. Organizacija pod nazivom B Labs dodjeljuje akreditaciju “B Corporation” kompanijama koje ispunjavaju njene standarde, kao i radi na proširenju zakonskog priznanja.

Zaposleni: Postoji 50-godišnji trend ka automatizaciji, premeštanju poslova van obale, poboljšanju plata u zemljama u razvoju i snižavanju plata u naprednim zemljama. Sljedećih 50 godina će biti obilježeno pritiscima da se povrati dnevnica. Pretpostavljalo se još 1960-ih da bi godišnja plata jednog nadničara (obično muškarca) trebala izdržavati njegovu porodicu. Novi, skromniji, cilj je da radnik plaća polovinu onoga što je potrebno za izdržavanje četveročlane porodice.

Za postizanje ovog cilja biće potrebno dalje povećanje produktivnosti, od čega će većina doći od automatizacije, što dodatno smanjuje stope zaposlenosti. Više radnika će biti bolje plaćeno, ali će više ljudi ostati bez posla, osim ako ne dođe do odgovarajućeg porasta radno intenzivnih, lokalnih poslova u poljoprivredi i buticima, zanatskoj industriji ili kraće radne sedmice.

Konačno, sve više kompanija će vjerovatno slijediti savjet poduzetnika Jacka Stacka da ponude kapital širokoj bazi zaposlenih kako bi povećali njihov angažman na svojim poslovima.

Kupci: Kako sve bude skuplje, kupci će postati izbirljiviji i kupovati manje. Oni će sve više zahtijevati da znaju da li se proizvodi kvalificiraju kao zdravi i humani. A široke, inovativne primjene ovih 400 i više društvenih i ekoloških indeksa pomoći će kupcima da odaberu proizvode koje prave kompanije koje pošteno plaćaju i rade na tome da opipljivo smanje štetu po životnu sredinu.

Zajednice: Kako putovanja i otprema postaju sve skuplji u narednih 50 godina, vjerovatno ćemo vidjeti barem djelomično obnavljanje osjećaja kompanije za lokalnost. To može pomoći da lokalne zajednice budu jače i otpornije, te aktivnije u nastojanju da se privuku i zadrže korisni poslodavci.

Odgovorna preduzeća će morati bliže sarađivati sa nevladinim organizacijama i interesnim grupama kako bi smanjila štetu po životnu sredinu i poboljšala uslove rada u celom lancu snabdevanja. Trgovačka udruženja i organizacije za verifikaciju trećih strana postat će važnije kako sve više kompanija mjeri svoje društvene i ekološke standarde, rade na podizanju standarda, a njihovi napori da ih ispune budu nadgledani i verificirani od strane nezavisnih strana. Prije svega, kompanije će morati raditi kao pravi partneri sa svojim dobavljačima, u klimi povjerenja. Profit neće doći iz iskorištavanja jedni drugih, već iz efikasnosti stečene razumijevanjem problema jedni drugih i zadovoljavanjem potreba jedni drugih.

Priroda: Kako kupci saznaju više o posljedicama pustošenja prirodnog svijeta našim trenutnim tempom, oni će vršiti pritisak na kompanije da učine mnogo više, brže, kako bi smanjile štetu koju uzrokuju. Porast troškova će predstavljati sopstveni pritisak na kompanije da usvoje odgovornije prakse. Povećat će se troškovi za prirodne resurse (posebno za energiju i vodu) i za odlaganje otpada. Kompanije, a ne pojedinci, proizvode 75 posto smeća koje stigne na deponiju ili spalionicu. Ambalaža, za koju je odgovoran proizvođač, potrošač se gotovo trenutno zbrinjava i čini trećinu ukupnog otpada.

Potreba za korištenjem manje energije i stvaranjem manje otpada će zauzvrat zahtijevati od kompanija da provedu analize životnog ciklusa (LCA) svojih proizvoda. LCA podučava kompaniju kako da smanji uticaj svojih proizvoda na životnu sredinu od njihovog porijekla kao sirovina (proizvedenih iz vode, tla ili pod zemljom) kroz njihovu proizvodnju, vijek trajanja i konačno odlaganje. Konačno, kompanije će morati da prate ekološki učinak kroz sve sisteme poslovnog izvještavanja.

Neophodno je odvojiti definiciju ekonomskog zdravlja od ekonomskog rasta u korištenju materijala i energije. Nije pita na nebu da se tako kaže. Njemačka, Japan i Kina, između ostalih vlada, objavile su svoju namjeru da stvore “kružne ekonomije” koje promiču smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje materijala. Japan je 2000. godine usvojio zakon o povećanju produktivnosti resursa za 60 posto, povećanju recikliranja za 40 do 50 posto i smanjenju odlaganja otpada za 60 posto do 2010. Od 2008. godine, to je bilo na pravom putu, prema izvještaju World Watcha za 2011. godinu.

SAD moraju slijediti primjer i stvoriti vlastitu kružnu ekonomiju. To bi zahtijevalo ukidanje državnih subvencija i poreznih olakšica za industrijsku poljoprivredu, proizvodnju nafte i plina i druge neobnovljive resurse, kako bi cijene odražavale stvarne troškove. Američko ministarstvo finansija, na primjer, plaća 2 milijarde dolara godišnje da podrži cijenu kemijski intenzivnog konvencionalnog pamuka koji se uzgaja u Kaliforniji i Teksasu.

U postpotrošačkom društvu, ključno je da prestanemo koristiti bruto domaći proizvod (BDP) kao barometar društvenog zdravlja. Kako ekonomista Joseph Stiglitz kaže, moramo proširiti ideju BDP-a na neekonomske faktore. U oktobru 2010., Ujedinjeno Kraljevstvo, slijedeći Butan, Kanadu i Francusku, usvojilo je (uz izvjesnu nervozu svoje konzervativne vlade) „indeks sreće“koji definiše kvalitet života šire od BDP-a. Indeks Ujedinjenog Kraljevstva uključuje metriku o zadovoljstvu poslom i ekonomskoj sigurnosti, zadovoljavajućim odnosima s prijateljima i rođacima, o utjecaju na lokalna i nacionalna pitanja, zdravlju, obrazovanju, zdravlju životne sredine, ličnoj sigurnosti i volonterskim aktivnostima.

Kada bismo postali manje ometani našim konzumerizmom i potrošnjom, i da provodimo više vremena sa prijateljima i porodicom, ili da radimo sa ljudima kojima želimo da pomognemo, ili da naučimo nešto što smo oduvek želeli da možemo da radimo, zar to ne bi nadoknadilo jer ste propustili još jednu rasprodaju u tržnom centru? Potraga za nacionalnim bogatstvom kroz trgovinu sve beskorisnijim stvarima nas je nekoliko decenija držala u više odeće nego što nam je potrebno, ali nema nikakve veze sa potragom za srećom. I jednostavno više ne radi.

Finansijski je neodrživo da svjetska ekonomija zahtijeva tri posto godišnjeg rasta, što odgovara rastu od tri posto koji kompanija sada mora održati da bi nadmašila inflaciju i spriječila gubitak radnih mjesta. Ipak, privreda u naprednim društvima više ne stvara dovoljno dobro plaćenih poslova; brzina automatizacije nadmašuje brzinu otvaranja radnih mjesta. Sve bogate zemlje suočavaju se sa visokim nivoom duga jer manje dobro plaćenih radnika plaća poreze da bi izdržali izdatke za zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i vojsku.

Izvod iz knjige Odgovorna kompanija Yvona Chouinarda i Vincenta Stanleya: Šta smo naučili iz prvih 40 godina Patagonije (Patagonia Inc).