Sadržaj:

Mountainfilm 2010: Skijašica Lynsey Dyer
Mountainfilm 2010: Skijašica Lynsey Dyer
Anonim
Molitvene zastave, nošene vjetrom, nanizane između drveća nedaleko od Patagonije, Arizona
Molitvene zastave, nošene vjetrom, nanizane između drveća nedaleko od Patagonije, Arizona
Slika
Slika

U vrlo mladoj dobi ste upakovali mnoga dostignuća u svoj životopis – skijaš svjetske klase, umjetnik, dizajner, model, TV voditelj i osnivač neprofitne organizacije posvećene povećanju učešća žena u aktivnostima na otvorenom. Kako upravljate toliko raznolikim aktivnostima?

Srećom, imam neverovatne ljude sa kojima mogu da radim u SheJumps-u, a čini se da sve ostalo dolazi na svoje mesto. I dalje smo 100% volonterski bazirani, a moji partneri također zadržavaju nekoliko karijera dok SJ stavljaju na prioritet.

Od sticanja pilotske licence dok podučavam skijanje, do učešća na World Extreme Skiing turneji dok pokrivam iznajmljivanje kao kuvar u operaciji skijanja helikoptera, Claire Smallwood i Vanessa Pierce, moji suosnivači su neki od mojih heroja.

Koji dio(-ove) svega toga smatrate najuzbudljivijim/inspirativnim i najviše zadovoljavajućim?

Zaista cijenim raznolikost u kojoj mogu izraziti svoju povezanost sa otvorenom. Kao sportista, to je fizički izraz u odnosu na planine, a kao umetnik pokušavam da se ponovo povežem sa tim osećajem kako bih izrazio istu emociju. Volim da se vraćam kući smešno iscrpljen od 15-satnog dana u planinama i da kroz umetnost prepričavam iskustvo dok se moje telo oporavlja. Preko TV hostinga mogu da se raspitujem o tome šta ljude osvetljava, a kroz neprofitnu organizaciju pomažem drugima da to pronađu na načine na koje možda nikada ranije nisu imali priliku.

Kao neko ko voli i cijeni prirodu, kako mislite da ovogodišnja tema o izumiranju vrsta Mountainfilma igra u široj raspravi o našem društvu i našoj budućnosti?

Ovogodišnja tema ne može biti bolja tema za podizanje svijesti. U trećem razredu pobedio sam na državnom takmičenju za rep koji sam napisao pokušavajući da ohrabrim svoje kolege učenike da učine nešto u vezi sa spasavanjem ugroženih vrsta, ali sve što mi je donelo bila je plava traka. Jedini način na koji sam se osjećao kao da stvarno ostavljam utjecaj bio je održavajući prodaju peciva i donirajući sredstva i čineći sve što sam mogao da i sam hodam. Tada sam shvatio da žaba na drvetu koja izumire na drugoj strani planete neće natjerati ljude da se mijenjaju sve dok to direktno ne utječe na nas zapadnjake u našim svakodnevnim životima. Ta direktna posljedica nas sada pogađa, i iako vjerujem da ljudi žele pomoći, nisam siguran da razumiju kako.

Šta mislite da gubitak biodiverziteta znači za svjetsku ljudsku populaciju?

Nije nova ideja da smo svi povezani i da svi ovisimo o cjelini za ravnotežu i nastavak naše vrste. Voleo bih da mislim da će nam mozgovi koji su nam ljudima doneli toliko napretka takođe pomoći da pronađemo ravnotežu sa ostatkom planete.

Kakav uticaj, ako ga ima, mislite li da događaji kao što je Mountainfilm festival mogu imati na uzroke kao što su zaštita životne sredine i socijalna pravda?

Na neki način bojim se da propovijedamo horu, ali Mountainfilm mi je također pokazao koliko moćno može biti okupiti istomišljenike koji su strastveni prema promjenama. U svojoj prvoj godini u Mountainfilmu, pronašao sam svoje pleme i inspiraciju da se uhvatim u koštac sa pitanjima koja se čine neodoljivima kada ih se sam bavim. Siguran sam da bi inspiracija i energija stvorena tokom jednog vikenda Mountainfilma mogla potaknuti čitav pokret.

Kako vidite da mediji – bilo da se radi o filmu, fotografiji, novinarstvu, umjetnosti, itd. – služe kao katalizator pozitivnih promjena?

Postoje dva načina za stvaranje promjena, kroz strah i kroz inspiraciju. Moja namjera kroz sve što radim, u skijanju za filmove, stvaranju ili sa neprofitnim organizacijama je da inspirišem ljude da se igraju vani; “ako ona to može, mogu i ja” (jedna od SheJumpsovih mantri). Kad bi svi mogli osjetiti sirovu povezanost s prirodom, kroz okretanje u snijegu u prahu, jahanje niz lice vala ili penjanje na stijenu, onda vjerujem da bi bili inspirirani da je ne samo sačuvaju, već i budu dio od toga; „Stavi među to“, volimo da kažemo u bro-bra ski svetu.

Šta mislite da obični ljudi mogu učiniti da značajno utiču na vrste globalnih kriza sa kojima se danas suočavamo, kao što su klimatske promjene i izumiranje vrsta? (Ili, jednostavnije, šta obični ljudi mogu učiniti kako bi pomogli u ostvarenju pozitivnih promjena?)

Prvo moramo sami sebe izliječiti otkrivanjem autentične veze koju imamo jedni s drugima i svime oko nas. Jednom kada dozvolimo sebi da se u potpunosti povežemo s nečim većim (naša prava priroda), isplati se sve što smo ikada željeli. Sjećamo se da smo ipak bili ta veza, a ne novac, moć ili popularnost. Tada se sve stvari za koje nam se kaže da treba da radimo, kao što je da kupujemo organski i lokalno, trošimo manje i stavljamo potrebe drugih ispred naših, dogode prirodno jer smo konačno ispunjeni s pravog mjesta, a drugi put jednostavno ne drži osjećaj autentično ili zadovoljavajuće.

S obzirom da se trenutno puno priča o tome kako spasiti naš svijet, ili njegove dijelove, koji su razgovori po vašem mišljenju najvrijedniji održavanja?

Volim drveće, vodu i životinje, posebno svjetske prašume i okeane. Oni drže toliko najvećih svjetskih resursa kroz životinjski, biljni svijet, čak i lijekove, osim što prerađuju ugljik iz atmosfere. Jednako važno je, međutim, očuvanje koraljnog grebena. Raznolikost vrsta koje tamo žive jedna je od najraznovrsnijih na planeti, a ipak grebeni čine tako mali dio okeana. Budući da prašume sada obuhvataju samo 6% planete, a grebeni samo jednu desetinu jednog procenta okeanskog dna, u poređenju s nekim krizama, one izgledaju malo manje zastrašujuće sa ogromnom nagradom ako možemo krenuti da ih spasimo SADA.

Pogledajte našu nedavnu priču o Lynsey Dyer i pogledajte njenu galeriju u akciji.

Preporučuje se: